UDG umjetnost predavanje 7

00:50 - 0:56(Djevojčica): Jeste li spremni za ovo? Imate da se oduševite. Tačno vam dotiče dubinu duše.

01:13 - 01:42(Tihomir Vujović): C'est la vie. Na ovom našem putovanju kroz razne životne priče, kroz umjetnost, došli smo do jedne tačke đe ja mogu u svakom slučaju da podignem mačku i da vam je pokažem. Kakve to veze ima s umjetnošću? A što ne bi moglo da ima veze s umjetnošću? Ajde objasnite vi meni. Gladna je, i ide sad malo da se nahrani.

01:46 - 02:04Ostaćemo još malo u Parizu. Dođi mac, mac, dođi, dođi... Dođi, opa. Ostaćemo i dalje u Parizu.

02:07 - 02:29Danas vam predstavljam jedan od ona tri muzeja koje ćete sigurno kad-tad u životu posjetiti, a to je muzej D'Orsay (Musée d'Orsay). Bivša željeznička stanica pretvorena u muzej. Nevjerovatan muzej. Nevjerovatan muzej ambijentalno i sa artefaktima koji su unutra.

02:44 - 03:16Anri de Tuluz-Lotrek (Henri de Toulouse-Lautrec). Za vas dragi studenti, htio bih samo da vam kažem da mislim na vas i da ću pokušati da organizujem da vas povedem četiri dana u Pariz. Da odemo da vidimo centar Žorž Pompidu (Centre Georges Pompidou), Luvr (Louvre) i muzej D'Orsay. A možda, muškarce, ima jedna ulica, može vam bude zanimljiva, pa ako bude vremena da malo prošarate.

03:40 - 06:35Ja sam jedno godinu dana otprilike živio 1999. na 2000. godinu u Parizu i mogu da vam kažem iz svoga ličnog iskustva, a moja noga je kročila mnogim gradovima na ovoj zemaljskoj kugli, tako da imam kompetenciju da mogu da upoređujem određene destinacije na prostoru na kojemu živimo ili postojimo. Bilo da je on Matriks, Zemlja, nije bitno sad kako ćete to već sve zvati.Još jedno mjesto ima energiju kao Pariz. Znam da znate iz iskustva neki koji su rođeni Cetinjani, a oni koji su dolazili će znati o čemu pričamo, a bili su i na Cetinju i u Parizu. Cetinje i Pariz imaju potpuno istu energiju i oboje se nalaze na energetskoj mapi svijeta kao jedne od energetskih tačaka na toj mapi. Zato vas pozivam, ovi dragi studenti i ovi koji ovo sada gledate, pozivam vas da dođete na Cetinje i da se pozitivno iznenadite sadržinom u muzejima koji se nalaze na Cetinju, a ima ih vrlo veliki broj. A onda da odete u Pariz.Pitate me kako bi bio najbolji način da se ode u Pariz? Autom, avionom, pješke? Teleportacija. Jer rekosmo da je sadašnji trenutak vrlo relativan pojam. Jer sadašnji trenutak mene koji ovo sada pričam i vama koji ovo slušate nije isti. Tako da sadašnji trenutak za vas koji ovo slušate će bit možda u nekoj dalekoj prošlosti ili budućnosti. I tada će već bit dostupna teleportacija. Sve je već najavljeno kroz serije i kroz filmove u "Zvjezdanim stazama", kad onaj pritisne ono i kaže ono "klik, klik, klik" i prebači se na drugu stranu. Tako ćete i vi moć uskoro da putujete teleportacijom i jednostavno završili ste posa' ili neko uživanje i kažete: "Društvo, ajmo sad, idemo u muzej D'Orsay". A zašto muzej D'Orsay? Uskoro ćete viđeti. Prije nego što počnemo vizuelno da idemo u muzej D'Orsay, da se podsjetimo onih slikara koje ste u obavezi da znate na ispitu. A inače sve ovo što je na predavanjima pitaću vas na ispit, pa vi vidite kako ćete. A lako vam je. Samo uključite video i puštite da sve ovo što vam pokazujem jednostavno uđe u vas. I ništa drugo. Idemo na ove slikare.

09:43 - 09:47(Batan Knežević): Je l' imaš neki tekst koji treba da kažem ili šta?

09:48 - 10:20(Tihomir): Muzej D'Orsay... Kakav muzej. Morate da dođete da posjetite. Ako dođete, susrešćete se sa nevjerovatnim slikama, između ostalih ovdje se nalazi dosta slika od Pola Gogena (Paul Gauguin). Pol Gogen je Van Gogov prijatelj, impresionista, pripada pravcu koji je bio u Francuskoj... Malo sam ovo nešto zbrkao, okej.

10:21 - 11:19Evo nas opet u muzeju D'Orsay da nastavimo priču o umjetnicima. Pol Gogen, jedan vrlo zanimljiv impresionista iz Francuske kojemu je dozlogrdio život u Parizu i stalno nepriznavanje njih impresionista kao umjetnika i slikara, jer u to vrijeme je slikanje bilo slikanje, a ono što kažu - viđela muva konja se potkiva pa i ona digla nogu. Ali na kraju se i muva potkovala. Dok je čekao to vrijeme kad će moći da se potkuje, Gogen, Pol Gogen je pošao na Tahiti. I uživao, živio tamo, imao djecu sa Tahićankama i prelijepo živio. Ali poslije izvjesnog vremena đavo mu nije dao mira nego se opet vratio u Francusku i Pariz.

12:33 - 13:35Čudan čovjek bješe taj Van Gog. Vrlo čudan. Rekli smo da u umjetnosti postoji samo jedan kriterij, a to je da l' vam se nešto dopada ili ne. Jedno šest-sedam slika Van Gogovih koje sam vidio, meni se strašno dopadaju. Jeste on impresionista, ali je tako složio boje, tako napravio harmoniju da je to prosto nevjerovatno. Jedna od tih slika je upravo i ova. Dvoje umornih ljubavnika isprostru se na sijeno.Ova slika meni ima takvu neku nevjerovatnu energiju da je to prosto nevjerovatno. Ne kažem baš da bih je držao u kući, ali ajde da kažem možda i bih. Ne zato što je ona loša ili da nije dobra, daleko od toga, nego ja volim da držim samo svoje slike. I ništa drugo. Još bih skrenuo pažnju na jednu njegovu sliku koja mi se ovdje mnogo dopada, to je njegov autoportret. Dođi.

17:11 - 18:38(Naracija): Sve je iluzija, a istina je samo u oku posmatrača. Ovo je jedna od mogućih priča o Vinsentu van Gogu (Vincent van Gogh). Slikaru neprimijećenom i neshvaćenom u vremenu u kojemu je živio, dok mu se slike danas prodaju za 51 miliona dolara. Ironija je sastavni dio svijeta u kojemu živimo. Svijeta koji ima svoje boje. Za mnoge te boje nisu vidljive. Za mnoge te boje i ne postoje. Samo za one rijetke. Da li je Vinsent van Gog vidio više ili manje? Više je retoričko pitanje. Rodio se sredinom 19. vijeka u Holandiji i živio 37 tjeskobnih godina u borbi sa anksioznošću i učestalim problemima mentalnih bolesti. Po zvaničnoj verziji je izvršio samoubistvo, mada pištolj nikad nije pronađen. Za njegovog života samo nekolicina ljudi su poznavala njegov rad. Iako je počeo da crta kao dijete, slikanjem je počeo da se bavi tek u kasnim dvadesetim godinama svoga života.

18:43 - 19:08Mnoga od svojih najpoznatijih djela je ustvari uradio u posljednje dvije godine života. Za nešto više od 10 godina napravio je više od 2.000 slika, od kojih 900 ulja na platnu. Volio je sebe da slika.

20:06 - 20:30Njegovo trogodišnje zapošljenje u Londonu u trgovini slika je ustvari prava, pravi početak Van Goga kao slikara. Tamo se inicirao i dobio želju da bude slikar. Upoznaje Antona Mauvea koji ga podržava i daje mu prve savjete iz slikarstva.

20:33 - 20:46Ali, ali, u to vrijeme kada je Vinsent živio, slikarstvo je bilo na visokom zanatskom nivou, što se može vidjeti iz Antonovih slika.

20:47 - 21:14U borbi sa samim sobom, Vinsent van Gog počinje da slika onako kako mu je i dozvoljavala njegova skromna tehnika. U Parizu ipak postaje đak Fernanda Kormona (Fernand Cormon), koji unosi vesele boje u njegove slike, ali ne i u njegov život.

21:15 - 21:35U umjetnosti postoji samo jedan kriterijum, a to je da li vam se nešto dopada ili ne. I tu sva priča prestaje. Par Van Gogovih slika imaju nevjerovatnu energiju koja vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim.

21:36 - 21:46A što je to umjetnost? Umjetnost je danas ono što vi mislite da je umjetnost. A da li je?

32:20 - 32:45(Tihomir u muzeju): Muzej D'Orsay je bila željeznička stanica koja je preuređena u muzej. Što me impresionira osim ovoga prostora i ove nevjerovatne umjetnosti, a kako neću reć za umjetnost za ovakav prostor da napravim tu željezničku stanicu, to je ovaj sat. 8 i po sati. Noćas muzej radi do 10 uveče i ja sam... Imam veliko zadovoljstvo da prođem ponovo, ne znam koji put kroz njega.

33:51 - 34:08Sat pokazuje vrijeme. Ali što je vrijeme? Kad je sad upravo kad vi ovo gledate sad, i kad ste gledali prvi put sad, i kad gledate sad i sad kad ćete gledati opet ovu emisiju ili ovaj prilog o muzeju D'Orsay. Nevjerovatan sat. Idem iza njega lagano.

34:09 - 34:17(Batan Knežević): Mozak i moji osjećaji, oči nisu utrnuli. Ja sam čovjek normalan i mislim da je zemlja ravna... i ne mislim, no sam sto posto siguran.

34:19 - 34:36(Tihomir): Sad idemo malo na muziku. Muzika je govor duše. Tako kažu oni koji se bave muzikom jer oće da potenciraju muziku kao nešto koje je iznad svake konkurencije.

34:36 - 35:10Ema Popivoda, jedna ekstremno kvalitetna pijanistkinja, doktor klavira, će nam se predstaviti kroz ova predavanja sa svojim kompozicijama koje izvodi. A biće nam i gost u jednoj emisija ako uspijem da se dogovorim s ovima koji prototipove teleportacije sada drže i daju reklamno da se koristi, već sam u nekim dogovorima s njima da ona dođe. Makar na malo. Ema Popivoda, izuzetna pijanistkinja. Biće nam gost.

35:18 - 35:27(Djevojčica): Dođi, dođi... Ovo snimam za predavanje. Ti si već bila u Parizu... i tako. Vidi kako je lijepa. Aha, mačka.

42:19 - 43:30Vraćamo se zbog jednog drugog muzeja. Viđeli smo Luvr. Jedan od tri muzeja koje sigurno za svoga života barem jednom morate... Navikli ste na mačke, pa sad ovo je treća mačka. Nego ne znam koliko će ostat zato što je gladna, a kad su gladne one su ovaj... u potrazi za hranom je l'. A i mi kad smo gladni smo u potrazi za hranom. Kakve to veze ima s umjetnošću? A zašto ne bi imalo veze s umjetnošću? Zašto ovo ne bi bila umjetnost? Sjećate se prvog predavanja? Kad sam pričao o tome što je umjetnost i da je sve danas legitimno umjetnost. Ali o tome ćemo kasnije.Sad ćemo da se bavimo Parizom. 1999. godine prvi put je moja noga kročila u Pariz. Poslije gradova u kojima sam živio kao što je Firenca, Rim, Venecija, Bari... Kad kažem Bari, vjerovatno mislite da je to sad niži nivo od ovih gradova, ali varate se. Cijela Italija je nevjerovatna. I Bari je isto jedna, jedan nevjerovatan grad. Godinu dana sam živio tamo i ima što da se vidi i ima razlog da se bude u njega. Da ne pričamo za Firencu. Znači to je već posebna, potpuno priča. Rim, vjerovatno je neko od vas i bio u njemu pa zna o čemu pričam. A Venecija, kakav je to bio doživljaj moj neobičan sa ulicama od vode. Znači koje nemaju asfalta nego se gondolama ili pliva da bi se prešlo na neku drugu stranu. Nevjerovatno je putovanje.

43:30 - 44:03I znam, znam što ćete reći. Ali sam siguran da u nekoj bliskoj budućnosti opet ćemo da putujemo svuđe. Pa makar virtuelno ili makar kada nam daju novu tehnologiju... A čuli ste, gledali ste "Zvjezdane staze" je l' tako, ona tehnologija kad pritisne dugme čini "klik-klik-klik" i pređete teleportacijom na drugu stranu. Odavno već postoji takva tehnologija za putovanja i ona je dostupna određenom broju ljudi, ali postoji velika mogućnost da uskoro bude dostupna i svima nama.

44:03 - 44:20Ali dok se to desi, da vam dam smjernicu po mome mišljenju đe bi trebali da idete. Prva destinacija je Cetinje naravno. Da biste znali o čemu pričam kad vam kažem da Cetinje i Pariz imaju istu energiju. A Cetinje vam je na korak puta i ne bi loše bilo da dođete i da pogledate neki od muzeja koji ovđe postoje. Ima izuzetno vrijednih i lijepih slika i raznih drugih artefakata. Mnogo muzeja ima na Cetinju. Ali nećemo sad o njemu.

44:26 - 45:12Idemo u Pariz. Rekli smo tri muzeja. Luvr, muzej D'Orsay i centar Žorž Pompidu. Do 19. vijeka sva umjetnost svijeta može se naći u Luvru. Nešto opljačkano, nešto donirano, kao što ste i viđeli. Onda dolazi do 20. vijeka muzej D'Orsay, bivša željeznička stanica koja je adaptirana u jedan nevjerovatan muzej. Ni približu veličini Luvra, ustvari, ništa nije ni blizu veličini Luvra. Ali zato muzej D'Orsay nekom ljepotom i energijom i kvalitetom artefakata koji se nalaze u njemu ne zaostaje na prvi pogled za njim.

45:12 - 45:30I na kraju kao kruna svega, da bi vam sve bilo jasno, centar Žorž Pompidu ili muzej savremene umjetnosti ili kako često vole da kažu - groblje umjetnosti. Tamo je umjetnost 20. i 21. vijeka. Znate ono kad se neko uneredi na papir ispred sebe i to stavi u muzej, zalijepi ga na zid, a onda oni vama kažu da to što smrdi ustvari taj izraz slobode u umjetničkom stvaranju, a ako vam se to ne sviđa ili ako ne razumijete, onda ste vi glupi i to ne razumijete. E otprilike ima puno takvih radova u centru savremene umjetnosti, centru Žorž Pompidu, ali naravno nisu svi. Tamo čak ima i slika Salvadora Dalija koju sam snimio za vas i koju ćete viđeti u jednom od sledećih predavanja.

45:30 - 45:47Da se vratimo muzeju D'Orsay. Muzej D'Orsay u centru Pariza. Iako ih samo dijeli rijeka, njega i Luvr... Luvr je u prvom arondismanu, a muzej D'Orsay u sedmom... takva je neka granica. Ali izgledaju kao da se kršem do jednoga može dobačiti, tako blizu.

46:08 - 46:30U umjetnosti postoji samo jedan kriterijum, a to je da li vam se nešto dopada ili ne. I niko na svijet ne može da vam kaže da je nešto dobro ili da je loše. Jedna od slika u muzeju D'Orsay u Parizu, đe se upravo nalazim, je i slika "Toalet" od Anri Lotreka de Tuluza, o kojem upravo govorimo. Ta slika ima nešto, ima neku energiju. I zrači, ima harmoniju. Sklad tih boja, oblika predmeta, pozicije toga ženskog tijela... Ne umijem objasnit ali mene se ta slika dopada. Možda čak, kažem ovo je šapat tiši, možda bih je čak i kući držao. Nemojte prećerivat baš da bih, ali rekao sam možda. Eto toliko da znate koliko mi se dopada. Anri Lotrek de Tuluz. E... Pa mu nisu baš roditelji bili bliski rođaci u prvo koljeno, možda bi on i drugačije izgledao i bio možda sretniji, ali ne bismo znali za njega. Pitam se da mu sad damo šansu da bira svoj život, da li bi izabrao isti? A da li biste vi izabrali svoj život?

47:51 - 48:18Gistav Kurbe je nevjerovatan slikar. Vrlo zanimljiv, pogotovo za period u kojemu je živio. I vaš zadatak je da istražite o njemu biografiju malo, da nađite u stvari neke zanimljivosti, neobične stvari i da se upoznate vizuelno kako izgledaju neke njegove slike. A neki dio njegovih slika ću vam sada pokazati.

48:27 - 49:15Gistav Kurbe. "L'Origine du monde" ili "Porijeklo svijeta", kako bi to preveli ne znam kako bi rekli. Jedna od njegovih najkontroverznijih slika. U isto vrijeme vrlo poznata, bila je vrlo zapažena kad je prvi put izložena i dan danas izaziva pažnju. Oni svako malo preraspodjelu u ovom muzeju D'Orsay naprave tako da sam se iznenadio kad sam je vidio na ovom mjestu, inače je bila na jednom drugom mjestu izložena. U svakom slučaju i dalje, kao i na početku kad je prvi put izložena, ona i dalje izaziva veliku pažnju. Ništa strašno. Žena, normalna onakva kakva jeste sa reproduktivnim organima. A svi znate da je žena najsavršenije biće u prirodi i da bez nje naša civilizacija ne bi mogla biti besmrtna, zato što je njoj dato da nas produžava našu vrstu, reprodukuje, je l'. Jer ona je ta koja 9 mjeseci nosi dijete i koja ga poslije podiže dok ono ne stane na svoje noge. Tako da je i Kurbeova slika oda našoj civilizaciji, oda reprodukciji i oda ženi. Bravo Kurbe.

49:50 - 50:30Još jedna od njegovih poznatih slika Gistav Kurbe. Obožavam ovu sliku. Malo je velika, to je tačno, ali prikazuje njegov atelje i kako on radi u njemu. Mnogo mi se dopada.

50:30 - 50:47Predstavljam vam Gistava Kurbea, koji je kao što vidite radio u jednoj vrlo lijepoj atmosferi okružen vrlo lijepim ljudima, modelima, prijateljima, investitorima... Jer umjetnost bez mecena, to jest mecena, teško ide naprijed.

52:56 - 53:53Uključi me. Nije to što mislite. Da, da, ja znam da volim ženske grudi u bilo kojem obliku, bilo prave, mermerne i te. Nego, slabo čiste ovi što čiste muzejske skulpture i mnogo se prašine nakupi na grudi. I ova dva dana mogu vam reći da nema u Luvr skulpture ženske i ovđe u muzej D'Orsay s koje ja nijesam očistio prašinu. Evo ovako ja to uradim, gledaj evo. Uzmem ovako... za... približim... i to. Evo. Vidiš. Vidite kako je sad čisto i nema prašine na njih. Uopšte. Evo još jednom. Vidi. Rekoh li ja vama, a kako ja volim ženske grudi majko mila, vi ne možete to da vjerujete.

57:53 - 58:05(Voditelj): Hvala puno. Vidimo se la proksima ves (la próxima vez). This is the end of Tiholand. And remember: ne može se sve prstom dotaći.