Uvodni, upućivni, upravni govori

Nastavnik:Dobrodošli na današnji čas, draga djeco! Danas ćemo govoriti o jednoj važnoj temi – uvodnim i upućivnim govorima. Sigurno ste već čuli za ove vrste govora, ali danas ćemo se detaljnije upoznati sa njima.

Kao prvo, šta mislimo pod pojmom uvodnog govora? Ko bi mogao da objasni?

Učenik 1:Pa, uvodni govor je govor kojim nešto započinjemo, možda neki sastanak ili čas.

Nastavnik:Tako je! Uvodni govor je onaj kojim se započinje neka vrsta događaja ili aktivnosti. Njegova glavna funkcija je da upozna slušaoce sa temom o kojoj će biti riječi. Možemo reći da uvodni govor služi kao priprema za ono što slijedi. Zadatak uvodnog govora je da zainteresuje publiku i da im pruži osnovne informacije o temi.

Da li neko zna neki primjer uvodnog govora?

Učenik 2:Možda kad direktor škole govori na početku školske godine?

Nastavnik:Odlično! To je jedan sjajan primjer uvodnog govora. Direktor koristi uvodni govor kako bi pozdravio učenike i nastavnike, kao i da bi dao osnovne informacije o predstojećoj školskoj godini.

Sada ćemo preći na upućivni govor. Da li je neko već čuo za ovaj pojam?

Učenik 3:Nisam siguran, ali možda je to govor u kojem nekoga upućujemo na nešto?

Nastavnik:Tačno! Upućivni govor služi da nekoga usmjerimo ili mu damo uputstva kako da nešto uradi. To su govori koji su često vrlo praktični jer pružaju konkretne korake ili smjernice. Na primjer, kada vam učitelj objašnjava kako da riješite zadatak iz matematike, on koristi upućivni govor.

Da li možete da zamislite još neki primjer upućivnog govora?

Učenik 4:Kada roditelji objašnjavaju kako da skuvamo neko jelo.

Nastavnik:Tačno! To je vrlo dobar primjer. Kada vam roditelji daju korake kako da napravite neki recept, oni koriste upućivni govor.

Hajde sada da napravimo razliku između ova dva tipa govora. Uvodni govor služi da predstavi temu i zainteresuje slušaoce, dok upućivni govor služi da pruži jasne smjernice i uputstva. Da li vam je jasna razlika?

Učenici:Jasno!

Nastavnik:Odlično! Sada ćemo pročitati nekoliko primjera uvodnih i upućivnih govora, a zatim ćemo pokušati da ih analiziramo. Na kraju časa, podijelićete se u grupe i svaka grupa će pripremiti svoj uvodni i upućivni govor na neku odabranu temu.

Upravni govor

Navođenje nečijih reči doslovno, potpuno onako kako su izgovorene naziva se upravni (direktni, neposredni) govor. Takvo prenošenje tuđih reči obeležava se posebnim interpunkcijskim znakom – navodnicima [„”]. Navodnici se stavljaju ispred i iza upravnog govora. Reči kojima se u rečenici označava ko govori ili kome pripada upravni govor nazivaju se piščeve reči.

Upravni govor se može pisati na tri načina:1. Piščeve reči: „Upravni govor”, npr.:• Učiteljica reče: „Današnja lekcija nije teška.”Piščeve reči su ispred upravnog govora.

2. „Upravni govor”, piščeve reči, npr.:• „Današnja lekcija nije teška”, reče učiteljica.Piščeve reči su iza upravnog govora.

Ako je rečenica koja se navodi upitna ili uzvična, iza nje se ne piše zarez nego upitnik ili uzvičnik, a navodnici se pišu iza interpunkcijskog znaka, npr.:• „Da li je današnja lekcija teška?” upita učiteljica.• „Budite mirni!” podviknu učiteljica.

3. „Upravni govor”, piščeve reči, „upravni govor”, npr.:• „Današnja lekcija”, reče učiteljica, „nije teška.”Piščeve reči su između dva dela upravnog govora.

Kada se nečije reči ne navode doslovno, od reči do reči, koristi se neupravni (indirektni, posredni) govor. On se dobija kada se tuđe reči prenose posredno, prepričavanjem, uz upotrebu rečce da. Tako se zadržava smisao upravnog govora, ali ne i njegov oblik, npr.:• Jelena reče: „Ivana, sviđa mi se tvoja jakna.”• Jelena je rekla Ivani da joj se sviđa njena jakna.