20. разговоров в Герцег Нови

1. U ulazu, o računu za struju

Komšinica: Jesi li dobila račun za struju?

Jelena: Jesam, i baš sam se iznenadila.

Komšinica: I mi smo. Nijesmo više trošili, a račun veći.

Jelena: Isto i kod mene. Čovjek više ne zna na što odlazi novac.

Komšinica: Sve je poskupjelo, pa te svaki račun odmah iznervira.

Jelena: Baš tako, posebno kad živiš mirno i ne rasipaš se.

2. U marketu, o cijenama

Prodavačica: Treba li vam još nešto osim hljeba?

Jelena: Dajte mi i mlijeko, ali prvo da vidim cijenu.

Prodavačica: Svi prvo gledaju cijenu, pa tek onda uzmu.

Jelena: Pa moramo. Svaka sitnica se nakupi.

Prodavačica: Najgore je što čovjek kupi isto kao prije, a plati više.

Jelena: Da, i onda stalno imaš osjećaj da nešto uskraćuješ sebi.

3. U kafiću, o neradnoj nedjelji

Marija: Jesi li ispratila ono za neradnu nedjelju?

Jelena: Jesam, ljudi su danima samo o tome pričali.

Marija: Meni iskreno prija da makar jedan dan sve malo stane.

Jelena: I meni. Nije loše da grad nedjeljom malo predahne.

Marija: Samo onda svi navale u subotu kao da stiže nevrijeme.

Jelena: Tačno, subotom je sad veća nervoza nego ranije.

4. U MUP-u, o papirima

Službenica: Dobar dan, izvolite.

Jelena: Dobar dan. Došla sam da provjerim što mi još treba od dokumenata.

Službenica: Imate li ugovor, prijavu adrese i pasoš?

Jelena: Imam, ali nijesam sigurna da li je sve dovoljno.

Službenica: Sad se sve mnogo pažljivije provjerava, zato je najbolje da imate kompletnu dokumentaciju.

Jelena: Razumijem, zato sam i došla da ne dolazim dva puta.

5. Na šetalištu, o predsezoni

Ana: Primjećuješ li da je grad već živnuo?

Jelena: Primjećujem. Kao da je april, a ne mart.

Ana: Ima više stranaca nego prošle sedmice.

Jelena: Da, i kafići su puniji već od podne.

Ana: Čim krene predsezona, sve odjednom ubrza.

Jelena: Herceg Novi tada izgleda lijepo, ali i malo napeto.

6. U taksiju, o putovanjima

Taksista: Idete na autobusku ili na aerodrom?

Jelena: Za sad samo do autobuske, ali gledam letove za proljeće.

Taksista: Sad je lakše nego ranije, ima više opcija preko Podgorice.

Jelena: To sam i čula, pa možda više neću morati preko Tivta ili Dubrovnika svaki put.

Taksista: Narodu to mnogo znači, posebno ko često putuje.

Jelena: Naravno, manje stresa i manje kombinovanja.

7. Sa komšinicom, o izdavanju stanova

Komšinica: Je li i kod vas u zgradi krenulo raspitivanje za ljeto?

Jelena: Jeste, već dvije komšinice sređuju stanove za goste.

Komšinica: Tako je svake godine, u martu svi nešto farbaju i popravljaju.

Jelena: Samo da ne bude opet buke rano ujutro.

Komšinica: E, to je problem. Turizam nam donosi novac, ali odnese mir.

Jelena: Uvijek ista priča na primorju.

8. Na šetalištu, o redu i dostavi

Vlasnik lokala: Sad opet pričaju o dostavi po šetalištu.

Jelena: Čula sam. Jedni kažu da treba više reda, drugi da sve komplikuju.

Vlasnik lokala: Ja samo hoću da roba stigne na vrijeme i da nema haosa.

Jelena: Pa to je i poenta, da bude bezbjedno i za goste i za djecu.

Vlasnik lokala: Jeste, ali kod nas svaka nova mjera odmah postane rasprava.

Jelena: U Boki i red i nervoza uvijek idu zajedno.

9. U apoteci, o alergiji i umoru

Farmaceutkinja: Dobar dan, kako mogu da pomognem?

Jelena: Treba mi nešto za sezonsku alergiju i za umor.

Farmaceutkinja: Sad je mnogo ljudi sa istim problemom.

Jelena: Da, čim krene polen, odmah slabije spavam.

Farmaceutkinja: Hoćete nešto blaže ili ste već koristili terapiju?

Jelena: Za početak nešto blaže, da mogu normalno da radim.

10. U kafiću, o ljudima i njihovoj napetosti

Ivana: Kako su ti klijenti ovih dana?

Jelena: Iskreno, dosta ljudi je napeto.

Ivana: Zbog posla ili privatnih stvari?

Jelena: Zbog svega pomalo — cijene, neizvjesnost, sezona, tempo.

Ivana: Da, kao da su svi stalno u nekom unutrašnjem grču.

Jelena: Upravo to. Nije kriza samo u novčaniku, nego i u glavi.

11. Sa vlasnicom stana, o popravkama prije sezone

Vlasnica: Dobar dan, da provjerim je li sve u redu u stanu.

Jelena: Uglavnom jeste, ali slavina u kuhinji opet kaplje.

Vlasnica: E baš sad pred sezonu svi nešto prijavljuju.

Jelena: Vjerujem, tad se sve odlaže do posljednjeg trenutka.

Vlasnica: Poslaću majstora sjutra, da to završimo na vrijeme.

Jelena: Hvala, bolje sad nego u junu kad niko nije dostupan.

12. U prodavnici, subotom pred zatvaranje

Kupac: Izvinite, imate li još jaja?

Prodavačica: Imamo, ali ljudi danas uzimaju duplo više nego obično.

Kupac: Vidi se da je subota. Sjutra ništa ne radi kako treba.

Prodavačica: Zato svi dođu u isto vrijeme i naprave gužvu.

Kupac: Čovjek dođe po hljeb, a izađe sa punom kesom.

Prodavačica: Tako je kad kupuješ i za danas i za sjutra.

13. Na trajektu, o saobraćaju

Putnik 1: Danas opet kolona.

Putnik 2: Još nije ni prava sezona, a već se čeka.

Putnik 1: Zato ja uvijek krećem ranije, pa makar popio kafu u autu.

Putnik 2: U Boki ti je to najbolja taktika.

Putnik 1: Kad krene ljeto, svaki put moraš računati duplo vrijeme.

Putnik 2: Da, ovdje se rastojanje ne mjeri kilometrima nego strpljenjem.

14. Sa prijateljicom, o parkingu u gradu

Tamara: Jesi li našla mjesto da parkiraš?

Jelena: Jedva. Obišla sam pola centra.

Tamara: Tako će biti sve do jeseni.

Jelena: Znam, čim grad počne da se puni, parking postane lutrija.

Tamara: A tek kad stignu prvi veći vikendi.

Jelena: Onda čovjek razmišlja da li da ide autom ili da odmah odustane.

15. Razgovor o sezonskim radnicima

Marko: Moj rođak traži radnike za ljeto i već kuka da ih nema dovoljno.

Jelena: To slušam svake godine.

Marko: Kaže da bez stranaca više niko ne može sastaviti sezonu.

Jelena: Vjerujem. Ali onda kreće papirologija, dozvole, čekanje.

Marko: Da, posao hitan, a procedura spora.

Jelena: Klasična balkanska kombinacija.

16. Na kafi, o letovima i planovima

Sanja: Jesi li odlučila odakle letiš za Italiju?

Jelena: Još vagam između Podgorice i Dubrovnika.

Sanja: Ja bih sad prije gledala Podgoricu, ima više novih opcija.

Jelena: I meni to djeluje praktičnije nego da prelazim granicu.

Sanja: Posebno kad nosiš kofer i ne znaš kakav će biti saobraćaj.

Jelena: Upravo, nekad ti put do aerodroma potroši svu energiju.

17. Na pijaci, o domaćem i uvoznom

Prodavačica: Izvolite, danas je domaća salata baš dobra.

Jelena: Djeluje lijepo, ali je skuplja nego prošle sedmice.

Prodavačica: Sve je otišlo gore — prevoz, gorivo, roba.

Jelena: Znam, zato ljudi gledaju, okreću, pa kupe manje.

Prodavačica: Nije problem što pitaju, nego što se vidi da računaju svaki euro.

Jelena: To se sad baš osjeti na svakom koraku.

18. U pošti, o računima i svakodnevici

Službenica: Dobar dan, izvolite.

Jelena: Dobar dan. Došla sam da platim račune.

Službenica: Danas je baš velika gužva.

Jelena: Primijetila sam. Kao da svi biraju isti dan za iste obaveze.

Službenica: Kad dođu računi i kirija, narod odmah postane nervozniji.

Jelena: Da, finansijski stres se kod nas odmah vidi i u tonu glasa.

19. Na obali, o tome kako se grad mijenja u martu

Nikola: Volim Herceg Novi u martu više nego u julu.

Jelena: I ja. Tad još možeš da dišeš.

Nikola: Grad se budi, ali te još ne gura masa.

Jelena: Imaš osjećaj da sve tek počinje, a nije prenapadno.

Nikola: Poslije toga kreću gužva, nervoza i borba za prostor.

Jelena: Zato je ovo možda najljepši trenutak na primorju.

20. Sa komšinicom na stepeništu, o proljeću i ljudima

Komšinica: Kako ste danas? Nekako ste zamišljeni.

Jelena: Jesam malo. Čini mi se da su ljudi ovog proljeća umorniji nego inače.

Komšinica: I meni tako izgleda. Kao da svako nosi neki svoj teret.

Jelena: Da, a spolja sve lijepo — sunce, more, cvijeće.

Komšinica: Možda baš zato čovjeku bude još čudnije kad mu nije lako.

Jelena: Tačno. Nekad je najteže objasniti tugu kad je napolju lijep dan.