Маленькие разговоры на сербском между соседями о традициях Рождества и Нового года

O Božiću i Novoj godini u Crnoj Gori, Hercegovini, Baru, Srbiji, Hrvatskoj i Bosni

Ana: Komšinice, kako se kod vas slavi Božić i Nova godina? Vidim da zimi cvjeta ruzmarin, a na mirti su plave, ponekad narandžaste bobice.

Mira: Tačno, ruzmarin i mirta su zimzeleni i mirisni. Neki kažu da su od takvih biljaka davno pleli vijence. Ideja je lijepa: kad se vijenac osuši, listići mogu u čaj ili kao začin.

Ana: Možda je odatle i običaj da stavljamo „kuglice“ na jelku?

Mira: Moguće. Na srpskom kažemo kuglice ili ukrasi za jelku. Šarene su, kao bobice na mirti.

Ana: A kakvi su običaji u Crnoj Gori?

Mira: U primorju (Herceg Novi, Bar) na Badnje veče često je riba, masline, suho voće. Za Božić se kaže: „Mir Božji, Hristos se rodi!“ — „Vaistinu se rodi!“ U kući je svijeća, malo tamjana, skromna trpeza. Za Novu godinu 1. januara — muzika, vatromet na rivi.

Ana: A posebno u Baru?

Mira: U Baru je mediteranski duh: limun, narandže, maslinovo ulje. Ljudi se šetaju uz more, gledaju vatromet iznad luke.

Ana: A u Hercegovini?

Mira: Hercegovina je sušnija i kamena. Tamo je i pravoslavni i katolički svijet. Na selu se čuva običaj badnjaka (hrastova grana), a na trpezi su sir, meso, vino, suve smokve.

Ana: Šta je u Srbiji tipično?

Mira: Badnjak, česnica sa novčićem, pečenica, orasi i med. Božić je 7. januara (po starom kalendaru). Nova godina je vesela, sa koncertima.

Ana: A u Hrvatskoj?

Mira: Većinom katolički Božić — 25. decembra. Ima adventskog vijenca sa svijećama i božićnog drvca ranije okićenog. Za Novu godinu slično: trgovi, muzika, vatromet.

Ana: A u Bosni?

Mira: U Bosni žive pravoslavci, katolici i muslimani, pa ima različitih datuma i jela. Često se prave baklava, tufahije, pite. Svetla i ukrasi su svuda u gradovima.

Ana: Znači — sličnosti i razlike?

Mira: Da. Svuda je porodica u centru, svjetlo svijeće, mir i zdravlje u željama. Razlikuju se kalendar, jela i pjesme. Na primorju ima više ribe i maslina, u unutrašnjosti više mesa i pita.

Ana: Hvala, komšinice! Ove zime ću napraviti mali vijenac od ruzmarina i mirte.

Mira: Lijepo i mirisno! A na jelku dodaj šarene kuglice — da se sjaji kao more uveče.

Komšije pričaju o badnjaku i božićnoj pšenici u Herceg Novom.

Ana: Dobar dan, komšinice! Vidjela sam mala drvca i snopiće grančica. Šta je to?

Mira: Dobar dan! To je badnjak. Za Badnje veče unosimo badnjak u kuću ili idemo pred crkvu gdje ga lože.

Ana: Zašto su nekad mala „brvna“?

Mira: Kod nas na Primorju ponekad seku više malih polena. Nekad je to hrast, a bude i masline ili lovora. Važno je da gori i donosi toplinu.

Ana: Šta znači badnjak?

Mira: Znak je svjetla, doma i novog početka. Kažemo da vatra grije kuću i donosi mir.

Ana: A vidjela sam i zelenu travicu u činiji. To je pšenica?

Mira: Da, to je božićna pšenica. Posijemo je prije Božića, da nikne do praznika.

Ana: Zašto je sadimo?

Mira: Zeleno znači život i rodnu godinu. Misku stavimo na sto, nekad u nju stavimo svijeću ili crvenu vrpcu.

Ana: Lijep običaj. Da li je to isto i u Baru?

Mira: Jeste, slično je i u Baru i po cijeloj Boki. Neko ima veće poleno, neko više malih. Pšenica je skoro svuda.

Ana: Šta još radite na Badnje veče?

Mira: Upalimo svijeću, kratko se pomolimo, večera je skromna. Ujutro na Božić kažemo: „Mir Božji, Hristos se rodi!“

Ana: A odgovor je: „Vaistinu se rodi!“

Mira: Tako je. Dođi veče prije Božića na čaj. Pokazaću ti kako unosimo badnjak.

Ana: Hvala, rado ću doći. Donijeću i grančicu ruzmarina za vijenac!