UDG umjetnost predavanje 11

(Uvodna špica sa logom UDG i muzikom)

0:50 - Djevojčica: Jeste li spremni za ovu? Imate da se oduševite. Tačno vam dotiče dubinu duše.

01:08 - Tiho Vujović: Pa naravno, za vas sve mogu! Sve! Pogledajte molim vas kako se igra ova mačkica. Prelijepo.

(Video mačke koja se igra)

02:14 - Tiho Vujović (voiceover): Kažu da mačke liječe i mijenjaju energiju balansirajući je da bude u ravnotežu. Tako da ovaj "Mac-mac" koji nema ime, jer se zove Mac-mac zato što se odaziva na Mac-mac, po Pavlovljevom efektu kad mu dajemo hranu, vjerovatno mu se i ona pljuvačka za pomaganje varenja izlučuje u usta. I kad kažemo "mac-mac", on zna da je to hrana i ide na vagan da jede.

02:47 - Tiho Vujović (ispred slike): Kad me vidite ovako obučenog sa ovim svim stvarima iza, onda znate da je vrijeme za edukaciju, ali na jedan vrlo zabavan način, kako bi to vama bilo prihvatljivo i u skladu sa postglobalizacijom koja je veliki konkurent svemu što postoji na ovome bijelome svijetu. Ne znam da li vjerujete u matriks, u religiju, u vanzemaljce, u ravnozemljaše kao što su ovi moji prijatelji, što je potpuno nebitno.

03:11 - Batan Knežević: Mozak i moji osjećaji, oči nisu utrnuli. Ja sam čovjek normalan i mislim da je zemlja ravna. I ne mislim, no sam stoposto siguran.

03:20 - Tiho Vujović: Jer kad skratimo razlomak, ono o čemu sam vas učio, onda dolazimo do prostog broja, ako smo dobro skratili razlomak, a to je da živimo samo u sadašnjem momentu i da je sve što postoji samo sadašnji momenat. Ovo već što sam vam ispričao je već duboka prošlost. Ovo što vam sad u ovom momentu pričam je isto duboka prošlost jer je pitanje što je sadašnji momenat za mene u ovome trenutku, što je sadašnji momenat za mene koji ovo gledam u nekom trenutku budućnosti ili prošlosti, i što je sadašnji momenat za vas koji ovo sada gledate u ponedjeljak, utorak, petak, subotu ili srijedu, kojeg mjeseca, koje godine, koje dimenzije. I za sve one koje žive u nekoj drugoj dimenziji, paralelnom univerzumu ili ne znam kako već funkcioniše ovaj svijet.Nastojim da ovo predavanje bude onako kako bih ja volio da gledam da je neko drugi profesor, a ja onaj koji uči. Znači da bude pitko, lagano i prilagođeno svima. I onima koji su već završili fakultete, i onima koji su tek upisali fakultet, a i onima koji su sad već ušli u više razrede osnovne škole. Jer univerzalne stvari su u stvari najjednostavnije stvari. I ono što nastojim da vam kažem je da je svijet vrlo jednostavan i da treba takvoga da ga učinite.Jednu malu kompilaciju nekih stvari koje će vam trebati smo napravili u ovome predavanju. Tako da vas sada vodim na jedno predivno putovanje. Možda niste ni svjesni, ali već ste u nekoj drugoj dimenziji.

04:13 - Narator: Rene Magrit, jedan od najvećih majstora nadrealizma 20. vijeka, a ujedno jedan od najvećih slikara koje je istorija čovječanstva dala do dan danas. Kod nas možda ne toliko poznat, taj simpatični ugledni buržuj. Njegov život odvijao se između mondenskog otoka Saint-Louis u srcu Pariza i Brisela. Večere s prijateljima, voljena žena kao glavni model, priznanja za života. Ostaje nejasno kako je ovaj mali ušuškani muškarac stigao do tačke susreta čovjeka sa posljedicama vlastitih djela. Kako je došao do tako dubokog razumijevanja položaja žene u društvu? Kako je razumio da u ratovima i sukobima samo oružje preživljava? Kako je osjetio posljedice iscrpljivanja prirode? Ptice koje izrastaju iz biljaka, planine koje su ptice, stabla koja posmatraju ogromnu stolicu od njih napravljenu. Domen oduševljenja. Perspektiva Madam Rekamije od Davida. Na mjestu ohole, vlastitom nevinošću opsjednute Madam Rekamije, na istoimenom kanabeu smjestio se mrtvački kovčeg, brižljivo okovan, lakiran. Istu temu Magrit varira. Čini se da Magrit govori u našem vremenu. Prije pedesetak godina samo izuzetni su osjećali kuda vodi staza kojom maršira čovječanstvo. Definitivno, nijesam siguran da za svoga života Rene Magrit nije bio usamljen.

(Snimci Luvra)

05:30 - Narator: Postoje dva načina na koje bih vam mogao pričati o ovom nevjerovatnom muzeju. Prvi način je strašno kratak, a sastojao bi se od toga samo da kažem: Muzej Luvr. I s tim je sve rečeno. A ako bi neko od vas želio eto malo nešto da zna o porijeklu, o roditeljima Luvra, zavičaj mu je bio vrlo poznat i njegovi rodbina i brat i sestre i sve to je vrlo zanimljivo u porijeklu. A kažete da Luvr nije čovjek pa da ima tako, e, počeli ste da razmišljate, to mi se dopada.Dakle, kao što znate sami, Luvr je jedan od najvećih i najpoznatijih muzeja na svijetu. On se nalazi u prvom arondismanu na desnoj obali Sene, u srcu Pariza i u srcu Francuske. To je muzej koji je ujedno i najduža zgrada u Evropi. Jedna strana mu je vjerovali ili ne kilometar i nešto, druga mu je malko kraća, kilometar i nešto manje, a ona treća strana u obliku potkovice, inače ne mogu se sjetiti tačno koliko je, ali vjerujte kad idete nikad ga zaobić.Izgradnja je počela 1204. godine i od tada je puno puta prerađivan, dograđivan i sve do 1848. godine Luvr je bio dvor i služio kraljevima. A krajem 17. vijeka zamjenjuje ga Versaj. Dok se Luvr pretvara u muzej 1791. godine. 10. avgusta 1793. godine je napravljena prva izložba sa 537 slika i 184 raznih umjetničkih objekata. 1793. godine, pa prošlo je izgleda dosta godina od tada. Pošto je dvorac, rezidencija francuskih kraljeva, mnogi vladari su ga tokom narednih vjekova dograđivali i mijenjali, naročito za vrijeme vladavine Luja XIV. Na Luvru je radilo više značajnih arhitekata. Sigurno se sjećate vi dragi studenti i ovi koji slušaju, Leska, to je onaj fenomenalni arhitekta, i njegov zavičajčić De Serso, pa onda Lemersje, Le Vo.Ovaj muzej sadrži jednu od najbogatijih umjetničkih zbirki na svijetu. Vrlo bogate muzejske kolekcije podijeljene su u 6 odjeljaka: egipatski, orijentalni, grčki i rimski antikviteti, slike, skulpture, umjetnički predmeti. Sam Luvr ima tri krila: Rišelje, Viši i Denon. U normalno vrijeme 15 hiljada turista dnevno obiđe ovaj muzej, što neđe kad se sabere sve dođe cifra od 8 i po miliona ljudi godišnje koji uđu, dive se, dobiju Stendalov sindrom i izađu s osmijehom. Kao što ćete i vi koji sad ovo gledate, a nijeste nikad bili u Luvr, sigurno poželjeti da sami uživo sve to vidite i ne možete da shvatite koliko ćete sebe da nagradite. 380 hiljada artifakata ima u Luvr, što slika, što skulptura, svega i svačega. Luvr se prostire na 210 hiljada kvadratnih metara i tipična je francuska arhitektura. U dvorištu Luvra slobodni zidari su izgradili 1989. godine 121 metar od zemlje visoku staklenu piramidu i još toliko ispod nje.Luvr je nesvakidašnje iskustvo. Luvr je Luvr. Luvr je... pa ja bih svaki dan mogao da idem u Luvr. Danas vidite jedno, sjutra vidite drugo, ovđe se zadržite. I vi se liječite u Luvru. Zato što lijepa umjetnost je ono što kod nas izaziva osjećaj blagostanja, osmijeh nam mami na licu, podiže nam imunološki sistem i čini nas sretnim. To je prosto nevjerovatno kakav je to muzej.

(Slike Kventina Tarantina i njegovih filmova)

06:56 - Narator: Kventin Tarantino je fenomen koji se u svijetu filma vrlo rijetko pojavljuje. On je stvaralac koji nam priča naizgled obične priče na sasvim drugačiji način. On je ljubitelj tamne strane života koja ne mazi naizgled obične ljude. On je prvi režiser u Holivudu koji ima tretman rok zvijezde za kojim vrište djevojčice među kojima ima i dosta onih koje po zakonu nisu dovoljno stare da bi gledale njegove filmove. Umjesto formalnog obrazovanja njegovu genijalnost su pobudili najveći filmski stvaraoci svojim djelima koje je on čitavog života upijao u bioskopima, a kasnije sa video traka. Njegova majka je imala 15 godina kada je ostala trudna i Kventin je dobio u tom projektu pola italijanske krvi i po četvrtinu irske i čeroki indijanaca. Uprkos onima koji ga osporavaju, on ima mnogo više od puke upornosti, solidne osnove iz filmske kulture i smisla da iskoristi nezasitu glad ove generacije za seksom, drogama, rokenrolom i zaprepašćujućim nasiljem. Njegova vještina je u sposobnosti da polako ubijedi gledaoce da pomisle kako posmatraju nasilje, dok se ono na ekranu u stvari ne dešava. On kontroliše gledaočevu maštu. Kventinov rad kao scenariste i kao režisera je potpuno isti. To je kombinacija istančanog humora u naizgled beznačajnom dijalogu i stilizovanog nasilja, što je u stvari trik kojim se za kratko vrijeme vinuo tako visoko. Film je najviši stepen ljudske kreacije u polju djelovanja nazvanom umjetnost. Mali broj ljudi na svijetu ima potencijal da bude filmski autor. Kventin Tarantino je jedan od takvih i imao je sreće da dobije priliku da to kaže svojim briljantnim filmovima.

(Snimci iz Kine)

08:48 - Djevojčica u Kini: Ni hao... (govori na kineskom, predstavlja se).

(Nastup hora)

(Tiho Vujović u muzeju pred asirskim reljefima)

11:34 - Tiho Vujović: Bože... Isto nisam mogao da izdržim da ne podijelim nešto sa vama. Gledali ste svi na razne emisije, mi smo pokazivali isto, kažu Anunaki, to jest druga civilizacija koja nas je možda i pravila, koja je bila tu prije nas, koja je sigurno tu još samo što se ne miješa baš s nama. Evo, imali su na ruke, evo možeš da pokažeš, tu i gore... imali su kao mi što imamo sad ove moderne telefone koje su stvari na ruku. To nije sat, to je nešto više od mobilnog telefona, to... s tim su upravljali sa svime. Takođe njihova veličina je bila mnogo mnogo veća iznad nas. Ako uzmemo da je ovo realna veličina lava, pogledajte, pogledajte koliki su oni bili. Znači oni su bili i jedan, dva, tri... oko 3-4 metra kao što i kažu stari artifakti.

(Tiho Vujović sjedi na travnatom polju u obliku šahovske table sa mačkom)

14:51 - Tiho Vujović: Literatura. Znači, mnogo je važno da ponešto pročitate. Znam da postglobalizacija je veliki konkurent znanju i svemu onome što vama u stvari treba, jer postglobalizacija vam nudi na tanjir nešto što vam prezentuje na način da vi mislite da je to sve ono što vam treba. I vrlo je to privlačno, ukusi lijepi, boje lijepe, nema muke, nema nauke. Ali da biste preživjeli postglobalizaciju moraćete da mnogo radite jer vremena koja dolaze su vrlo vrlo zanimljiva, vrlo zanimljiva.Mac mac mac, dođi, dođi... (igra se s mačkom).Sjećaš se što nema kineskih restorana u blizini? Bio sam u Kinu, i bio je vrlo jedna zanimljiva stvar. Vjerovatno ste čuli da je Kina napravila sporazum sa 16 zemalja istočne i srednje Evrope u kojoj spada i Crna Gora, i taj sektor koji je za kulturu bio odvijao se u Čengduu, provincija Sečuan u Kini, jedan mali gradić od 16 miliona stanovnika. I to je bilo jedno nevjerovatno iskustvo, jedna demonstracija postglobalizacije. Nevjerovatan grad, uskoro ću vam puštiti da vidite što se tamo dešavalo. I ja sam znači bio kao umjetnik Tiho Vujović potpisnik te deklaracije o umjetnosti iz Crne Gore. Bila je baletska škola Princeza Ksenija, iz Ministarstva za kulturu Ratimir Martinović iz Kotor Arta, iz Zetskog doma Đorđe Dragićević. Sad ćete ih viđeti pomalo u sledećim filmićima koje slijede. Ali saradnja sa Kinom i Kina, ja sam se prosto iznenadio. Sve ono što sam očekivao da bude u Kini nijesam vidio, a sve ono što sam očekivao da ne bude u Kini sam vidio. Što, što je to, evo sad možete da pogledate.

(Video montaža iz Čengdua, Kina - hrana, ljudi, pande, grad)

(Pjesma Rodney Carrington - "Show Them To Me" sa titlovima na srpskom)

20:01 - (Pjesma)Čini mi se da je sav ovaj svijet poludioPreviše je mržnje i ubijanjaAli kada vidim gole grudi ženeSvi moje brige i problemi nestajuNiko ne misli o borbi, kada vidi djevojku u toplesuDušo, kada bi pokazala tvoje grudi, mogli bi spasiti svijet.Pokaži mi ih, pokaži mi ihSkini grudnjak i oslobodi siseIzgledaju mnogo bolje bez njega, dušo slatka,siguran sam da su svi saglasniŽeno, bog te blagoslovio!Pokaži mi ih.Nije me briga ako nijesu jednake, ili ako je jedna veća od drugeMožeš mi pokazati jednu, ja ću zamisliti druguČak i ako si mnogo stara, nema tu ništa lošeNe budi tužna, tvoje sise nisu loše samo su malo duže,Pokaži mi ih, pokaži mi ihPodigni majcu i neka cio svijet vidiSamo se obnaži, pokaži svoja njedra i biću srećan čovjekAko imaš, te sise - Pokaži mi ih.Ako si djevojka Tiho je obožavalac sisa i želio bi da vidi i tvoje.Pokaži mu ih, pokaži mu ihKao i one cure što podivljaju na TVSamo se zavali, pokaži grudi i bićemo u ekstazi.Ako imaš te anđeoske grudiPokaži nam ih.I svijet će živjeti u harmonijiTebi će biti dobro. Tihu će biti fino, stvorićemo istorijuVolim tvoj osmijeh, i još jednom ću rećiI ako i ti voliš ljubavOnda digni to tvoje majicu i pokaži Tihu te tvoje prelijepe grudi.

22:32 - Narator: U Urbinu, u broju 57 nekadašnje Kontrade del Monte, danas Rafaelove ulice, još uvijek može da se vidi a i posjeti kuća Đovanija Santija. Đovani Santi je otac Rafaela. Jer 6. aprila 1483. godine Mađa Čarla je rodila Rafaela Santija, jednog od najvećih renesansnih slikara. Njegov otac, poznati slikar koji je imao svoju botegu, ga je uveo u priču o slikarstvu. Nema puno podataka o Rafaelovom djetinjstvu, ali znamo da je otprilike negdje oko 12. ili 13. godine se preselio u Peruđu. U umbrijskoj prijestonici on je počeo da radi u čuvenoj i veoma posjećenoj radionici Pjetra Vanučija, poznatog danas kao i onda pod nadimkom Peruđino. U njihovom susretu bilo je nečeg čudnovatog i blistavog. Ovaj momak iz Urbina, umjesto da ostane anoniman ili barem neprimijećen u gomili pomoćnika kako su bili nazvani učenici od kojih je radionica vrvjela, smjesta je privukao svu majstrovu pažnju.

(Slike Albrehta Direra)

24:45 - Narator: U Ninbergu, gradu čuvenom u čitavom svetom rimskom carstvu a i van njegovih granica zbog vještine njegovih zanatlija i bogatstva njegovih trgovaca, rodio se 21. marta 1471. godine Albert Direr Mlađi. Otac mu je bio zlatar pa je Direr izvjesno vrijeme izučavao ovaj posao, ali u 15. godini povjerava ocu svoju potajnu želju da postane slikar. On pomalo nerado prihvata dječakovu želju jer je dječak u tim godinama već pomalo bio star za šegrta. U julu 1494. godine otac je uredio da se Direr okući i skrasi sa Agnes Fraj. Iz tog perioda je jedan Direrov autoportret na kome je on napisao: "Moj život teče po željama neba", apostrofirajući da je on samo ispunjavao očevu želju. Poslije samo nekoliko mjeseci odlazi u Veneciju koja na njega ostavlja veliki trag koji se jasno vidi na njegovim djelima.

26:23 - Tiho Vujović: A ovi moji su svi pošli u ono Pera Dragova, izgleda da su zaludili. Nećete vjerovat da oni vjeruju čak da je zemlja ravna, da nije okrugla, da ne postoji kosmos, planeta, da sve ovo gore što vidite iznad nas u stvari je hologram. Da nema zvijezda. Možete li vjerovat koliko su oni zaluđeli? Ja ponekad, čućete možda se deklarišem s njima jer znate, ako su vam prijatelji i drugovi, pa morate bit solidarni, ne možete im kontrirat uvjek ono tako. Pa ja se ponekad usudim da vjerujem svojim očima a ne onome što sam učio u školu, ali oni su potpuno odladili te stvari.

(Hor pjeva "Računajte na nas")

(Tiho Vujović na predavanju)

(Hor pjeva pjesmu grupe Perper "Goro moja")

32:35 - Narator: Rafael je iz Peruđe prešao u Firencu isključivo radi sopstvene karijere. Toskanska prijestonica je u tom trenutku bila najvažnije umjetničko središte čitave Italije. Svojim prosvijetljenim mecenstvom Medičijevi su od nje bili načinili moćni centar koji je privlačio intelektualce svih vrsta. Slikari, vajari i arhitekti napredovali su u sjenci Kozma, Pjetra i Lorenca Veličanstvenog. Papa Lav X je bio više nego ikad oduševljen Rafaelom. Uporno je govorio kako hoće da mu dodijeli kardinalsku kapu, što je bila privilegija koja je tada često ukazivala svjetovnim licima. Rafael je bio poznat u tom periodu i kao vrlo strastven ljubavnik. Pričalo se o njegovim aferama sa svojim modelima, a posebno sa jednom koja je bila poznata kao Fornarina, to jest pekarka. Na vrhuncu svoje ljubavne i slikarske moći Rafael naprasno umire. 6. aprila u 37. godini, na dan kada je i rođen. Definitivno, iako kratak period života, donio mu je slavu jednog od najvećih renesansnih slikara svih vremena.

(Slike Salvadora Dalija)

34:48 - Narator: Sa šest godina želio sam da budem kuvar, sa sedam Napoleon. Od tada moja ambicija je stalno rasla kao i moje ludilo veličine. Mokrio sam u krevet sve do svoje osme godine, iz čistog zadovoljstva. Salvador. Kako samo moje ime kaže, bilo mi je dodijeljeno ništa manje nego da spasem slikarstvo iz ništavila moderne umjetnosti, i to u jednoj katastrofalnoj epohi, u ovom mehaničkom i osrednjem svijetu u kome imam čast i nesreću da živim. Tako u knjizi "Ja sam genije" Salvador Dali piše o sebi i svojim najranijim sjećanjima. A kada se on rodio? Nije važno. Ni kada je umro. Važno je samo da se rodio u Figuaresu, jednom od onih centara na energetskoj mapi svijeta koja pravi da ljudi koji se tamo rode budu drukčiji i daju mogućnost pomjeranja nauke i umjetnosti naprijed. A ono što je najvažnije u životu Salvadora Dalija možemo naći na njegovim slikama, a najbolje u onome što je on pisao za sebe. Dakle, još jednom iz knjige "Ja sam genije" Salvadora Dalija.

(Nastavak pjesme Rodney Carringtona)

(Lista umjetnika: Anri de Toulouse-Lautrec, Hieronymus Bosch, Sandro Botticelli, Salvador Dali, Gustav Klimt, Rene Magritte, Pablo Picasso, Jason Polak, Johannes Vermeer, Vincent van Gogh, Nikola Tesla)

(Video ljudi koji vježbaju u muzeju)

(Tiho Vujović i Andrea Janković u Centru Pompidu, izuli se)

40:52 - Tiho Vujović: Malo su nam se nogice uparile. Znate ono kad šetate i onda je najbolje da ih provjetrite ovako, jer najbolje se provjetravaju kada skinete čarapice.Andrea Janković: Ej, don't move it baby, keep it there. There you go.

(Tiho u planinama)

42:28 - Tiho Vujović: Je l' imaš neki tekst koji treba da kažem ili šta?

(Tiho i Andrea u Centru Pompidu)

42:33 - Tiho Vujović: Velika čast i zadovoljstvo što sam u Centru Žorž Pompidu, velikom muzeju savremene umjetnosti, sreo našu poznatu, već dokazan umjetnicu koja je uradila svoj prvi umjetnički rad "Miris ruže". Molim vas kažite mi, kako ste se inspirisali za ovako nevjerovatno djelo da uradite? Molim vas u kameru samo ako...Andrea Janković: Hvala puno što ste pitali. Puno hvala što ste pitali. Od malena volim ruže. I jednostavno uvijek sam voljela da ih mirišem. I baš mi je u Parizu, u Pompiduu došlo to da izvedem svoj prvi performans.Tiho Vujović: Kao što ste čuli, naša poznata umjetnica koja je poznata širom planete pa čak možda i šire, vratili smo se na neki način u prošlost i dočarali kako je to bilo na samom njenom početku. Znači njen prvi rad "Miris ruže" bio je prosto nevjerovatan. Znači ljudi su zastajali, inspirisali svim tim su odlučili da postanu bolji ljudi. Jer ovo je direktno mijenjanje njihovog matriksa, to jest programa po kojemu oni postuju, rade i egzistiraju. Tako da se slažem sa kritičarom Pol Brakom koji je rekao da ovakve stvari se dešavaju jednom u 112 godina. Žorž Pompidu... rekemanan... je kazao da je ovo nevjerovatno iskustvo za cijeli svijet umjetnosti. I kako se osjećate tako sada kada ste poznati na cijeloj planeti? Vidio sam da vas ljudi zaustavljaju, traže autograme i to.Andrea Janković: Pa ne znam šta da vam kažem. Mogu da vam kažem da ovo je sasvim nešto novo za mene, neko novo iskustvo. Ne znam, još uvijek ne znam kako ću, ali sigurna sam da ću se s tim vrlo lijepo snaći.Tiho Vujović: Ja bih imao veliko zadovoljstvo ako biste mi uradili jednu čast, ja imam ženu svoju Danijelu, imao bih strašnu želju da se slikam s vama ako bi samo eto da nam ne smeta ova...Andrea Janković: Naravno, uvijek, uvijek za vas. Uvijek za vas.Tiho Vujović: Uvijek ste raspoloženi za to. Molim te samo da se slikamo, čekaj...Andrea Janković: Ali samo pored ruže, molim te.Tiho Vujović: Jeste. Evo. Možeš Danijela da dođeš ovđe? Tako. Da se slikamo samo.Andrea Janković: Fromage, fromage! Sir! Mislim ruže, došao drugi pa nam... nema veze.Tiho Vujović: Uživo iz Centra Žorž Pompidu za vas, doktor Hans, primarijus doktor Hans, načelnik F odjeljenja.Andrea Janković: A mi smo?Tiho Vujović: Znam. Svi ste vi moji pacijenti. A i ja vaš.

45:44 - Narator: Priroda ga je iznad svega stvorila za slikarstvo koje je obogatio spojem njemačkog racionalnog pristupa i italijanskog raskošnog oslonjenog na boje, perspektivu i neposrednost. Što reći o usklađenošću njegove ruke i njegovog duha kad je nevažno da li je radio četkicom, olovkom ili perom. On nije bio manje velik kao graver i u toj vrsti invencije bio je čudesan. Čak je i sam Rafael imao i držao Direrove gravire u svom studiju. Direrova maksima o ljepoti može da se svede na ovo: Umjetnost jednog naroda se stvara kao i njegovo pravo, a ljepota kao i dobro nije proizvod razmišljanja već dugog niza i bogate cjeline aktivnih snaga, bilo da su te snage raspoređene na veliki broj pojedinaca, bilo da su srećnom okolnošću ujedinjene u samo jednom genijalnom čovjeku. Direr je sigurno bio jedan od takvih ljudi. U Direrovoj duši element bola daleko nadmašuje element radosti. Njegova melanholija je bila u renesansnom smislu stanja ljudi angažovanih u intelektualnom radu. Sam Direr kaže: Stalna upotreba razuma izaziva melanholično stanje uma. Nije imao djece, a vjerovatno i nije ispunjavao bračne dužnosti jer je potpuno bio zauzet sobom, što je jasno pokazao na brojnim autoportretima. Vjerovatno se čitavog života osjećao usamljenim, kao uostalom i svi genijalni stvaraoci.

(Video spot grupe Perper "Goro moja")

49:01 - Tiho Vujović (glava u animaciji): U stvari, ako biste me pitali što sam osjećao, odmah bih vam odgovorio: Bilo je božanstveno, pravi raj. Ali kako je izgledao taj raj? Dozvolite mi da počnem jednim kratkim uopštenim opisom. Raj majčine utrobe obojen je bojama paklenog ognja: crvenom, narandžastom, žutom i plavičastom. Taj raj je mek, nepomičan, topao, simetričan, dvostruk i ljepljiv. Već tada sve zadovoljstvo, sva magija svijeta našla je svoje utočište u mojim očima.

(Batan Knežević, ponovo): Mozak i moji osjećaji, oči nisu utrnuli. Ja sam čovjek normalan i mislim da je zemlja ravna. I ne mislim no sam stoposto siguran.

52:58 - Tiho Vujović (u muzeju): Znači sve je zapisano. Samo što mi, većina nas nema potrebu to da čita. I što bi? Ovo je priča za jedan posto vas koje ovo sad interesuje. A za ovih ostalih 99 posto je ovo jedna lijepa zabava. Jer kroz mene sada ste i vi u Luvr. A možda ćete jednog dana i biti. Znam da je svega možda 5 posto ljudi iz Crne Gore ikad upotrebilo pasoše i pošlo van Crne Gore, ne računajući Jugoslaviju. Ali možda ste baš vi ti koji sam sad zainteresovao da dođete u Pariz. Ako prvi put neđe idete - samo Pariz. Pa sve onda poslije. A onda ću vas voditi i na Maču Pikču, znate u Peru ono čuveno svetilište Maja ili što god da je. Nema veze. Nadam se da vam se neću više javljati iz Luvra jer želim da uživam sam za sebe, ali toliko vas volim da sam morao podijeliti ovo sa vama.

(Video ljudi koji vježbaju u muzeju)

(Završni insert - Tiho obučen kao u spotu, govori na stranom jeziku)

55:58 - Tiho (u videu): Hvala puno. Vidimo se... la proxima vez. This is the end of Tiho Land. And remember, ne može se sve prstom dotaći.