Mali razgovori

1. Rusija, knjige i vrijeme

— Meni stvarno djeluje da u Rusiji ljudi više čitaju nego ovdje.

— Pa moguće, brate, tamo je pola godine hladno, šta ćeš nego da sjediš unutra.

— Da, zavučeš se, fotelja, ćebe, knjiga, i to ti je cijeli svijet.

— A ovdje čim grane sunce, svi su napolju.

— Jeste, ovdje ti je kafa sa ljudima skoro osnovna potreba.

— Tamo knjiga, ovdje društvo.

2. Čak i introverti

— Najjače mi je što ni introverti ovdje nijesu baš ono klasični „sjedi kući i čita“.

— Ma kakvi, prije će da zapale na planinu ili da odu na skijanje.

— Da, kao da im je lakše da ćute u pokretu nego u sobi.

— U Rusiji ljudi nekako prirodnije provedu dan sami sa knjigom.

— Ovdje i kad hoće mir, opet odu među ljude, samo malo sa strane.

— Drugačiji je osjećaj samoće, skroz.

3. Danas mora da se čita

— Ali realno, danas mora mnogo da se čita.

— Mora, ali nije fazon da samo gutaš sve redom.

— E, to. Sad ima toliko svega da čovjek može samo da se pogubi.

— Najteže više nije da nađeš informaciju, nego da skontaš šta je bitno.

— Tačno. Sve ti iskače, sve nešto važno, a pola toga je magla.

— Zato ljudi i pucaju od informacija, a ne znaju šta da rade s njima.

4. Podaci svuda, jasnoće nigdje

— Nekad imam osjećaj da nas svi ti podaci samo dodatno zamute.

— Pa zato što ljudi skupljaju svašta, a ne vide šemu.

— Kao kad nakupuješ pun sto stvari, a nemaš pojma šta ti zapravo treba.

— Ako ne vidiš glavnu liniju, sve ti djeluje razbacano.

— A kad je uhvatiš, odjednom sve sjedne na mjesto.

— E to je razlika između onog ko samo čita i onog ko stvarno kapira.

5. Ornament i ono što se ponavlja

— Mene baš radi ta priča da su ljudi ovdje kroz ornamente hvatali neke opšte stvari.

— Da, bez tih modernih izraza i pametovanja.

— Kroz oblike, ritam, ponavljanje, raspored.

— Kao da su osjećali zakon, a da ga nijesu morali objašnjavati kao danas.

— I onda kasnije dođe nauka i kaže: e da, stvarno postoji obrazac.

— Nekad kultura zna prije nego teorija.

6. Karte i pogled na svijet

— I stare karte su mi prejake, ne samo kao geografija nego kao način kako čovjek vidi svijet.

— Jeste, tu se vidi kako je sređivao haos u glavi.

— Kao da ne crta samo prostor nego i smisao tog prostora.

— Danas imamo milion mapa i aplikacija, a nekad manje razumijemo cjelinu.

— Zato što buljimo u detalje i izgubimo pravac.

— A bez pravca ti ni najbolja mapa ne vrijedi mnogo.

7. Rusi čitaju, Balkanci pričaju

— Meni nekad djeluje da je u Rusiji razgovor često nastavak onoga što si pročitao.

— A ovdje ti je prije obrnuto, ako do čitanja uopšte dođe, ono dođe poslije priče.

— Da, tamo sjediš sam i čitaš satima.

— Ovdje sjediš sa ljudima satima i melješ o svemu.

— I jedno i drugo ima svoju dubinu, nije da nema.

— Samo je ritam života drugačiji.

8. Kako kultura izađe kroz govor

— Najbrže provališ razliku među kulturama po tome kako ljudi pričaju.

— Pogotovo kad treba nešto zvanično da završe.

— Na šalteru, u ambasadi, konzulatu, bilo đe.

— Da, odmah vidiš ko ide pravo u stvar, a ko prvo pokušava da napravi neki ljudski kontakt.

— Nekad neko kaže sve tačno, ali zvuči ukočeno ili preoštro.

— I onda nije problem šta je rekao, nego kako je rekao.

9. U ambasadi se sve vidi

— Ja sam jednom u konzulatu baš gledala ljude i sve se vidi za tri minuta.

— Šta tačno?

— Pa vidiš ko govori kao da podnosi raport, a ko prvo pokuša da omekša situaciju.

— Da, i službenik nekad bolje reaguje na normalan ton nego na savršenu rečenicu.

— Naravno. Ljudi misle da je dovoljno da si gramatički tačan.

— A nije. Maniri i energija ti pola vrata otvore.

10. Hladnoća i unutrašnji svijet

— Moguće stvarno da hladnoća jača taj unutrašnji život.

— Pa logično, više si unutra, više si sa sobom.

— I onda knjiga nije obaveza nego prirodno mjesto gdje odeš.

— Ovdje ti je život više spolja: terasa, ulica, ljudi, kafa, buka.

— Zato Balkan možda bolje razvije spontanost nego disciplinu čitanja.

— Idealno bi bilo da čovjek ima i jedno i drugo.

11. Balkanski introvert i skijanje

— Ja i dalje mislim da bi balkanski introvert prije otišao na skijanje nego u biblioteku.

— Ma sto posto.

— Kao da i kad mu treba mir, opet mu treba da se kreće.

— U Rusiji tišina i mirovanje nekako djeluju normalnije.

— Ovdje čak i kad ćutiš, hoćeš vazduh, put, pogled negdje u daljinu.

— Zato je i povlačenje ovdje skroz drugačije.

12. Nije fora samo da čitaš mnogo

— Nije poenta samo da mnogo čitaš, nego da znaš da povežeš stvari.

— Da, danas ne možeš ništa ozbiljno da shvatiš iz jedne uske oblasti.

— Moraš da vidiš đe se sve dodiruje.

— I đe isti zakon radi, samo pod drugim imenom.

— Meni je to najzanimljivije, kad prepoznaš isto jezgro u više stvari.

— Tad čitanje prestane da bude gomila papira i postane neka mapa.

13. Balkan osjeća ritam, ali...

— Na Balkanu stvarno ima ljudi koji ne čitaju mnogo, ali baš osjećaju život.

— Ima, ali danas ti samo osjećaj nije dosta.

— Jeste, sad moraš i da čitaš i da porediš i da razmišljaš ozbiljnije.

— Sam instinkt nije dovoljan kad te lupi ogroman sistem.

— Ali nije ni suva analiza bez osjećaja bog zna šta.

— Znači opet isto: treba spoj.

14. Po govoru vidiš ko je stvarno obrazovan

— Nekad ne znaš da je neko načitan dok ne počne da objašnjava neku komplikovanu stvar.

— Da, tada se vidi da li samo barata riječima ili stvarno vidi odnose.

— Neko priča deset minuta i ništa ne spoji.

— A neko kaže dvije rečenice i odmah ti bude jasno da vidi strukturu.

— E to je za mene obrazovanje.

— Ne gomila termina, nego da odvojiš glavno od sporednog.

15. Sunce, kafa i teške teme

— Presmiješno mi je što sjedimo ovdje na suncu i pričamo o knjigama, zakonima i civilizacijama.

— Pa to ti je baš Balkan.

— Lagana scena, a tema teška ko olovo.

— Da, ovdje se ozbiljne stvari često pričaju bez ikakve pompe.

— Što je super, ali nekad zbog toga ljudi ne odu dovoljno duboko.

— Ima intuicije, nego joj fali malo više reda.

16. Ton glasa mijenja sve

— U ambasadi se baš vidi koliko ton glasa mijenja stvar.

— Naravno. Neko kaže sasvim ispravnu stvar, ali zvuči kao da naređuje.

— A neko drugi nije savršen, ali govori normalno, mirno, ljudski.

— I odmah bolje prođe.

— Zato komunikacija nije samo jezik.

— Nego i mjera, procjena i osjećaj trenutka.

17. Da li Balkanci manje čitaju ili drugačije uče?

— A šta ti misliš, da li Balkanci stvarno manje čitaju ili samo drugačije usvajaju znanje?

— Iskreno, i jedno i drugo.

— Ovdje znanje dosta ide kroz ljude, porodicu, priču, iskustvo.

— U Rusiji više kroz tekst, školu, samoću i rad u sebi.

— Zato ovdje neko zna mnogo životno, ali manje sistemski.

— A tamo često bude obrnuto.

18. Kad te čitanje još više zbuni

— Najgore je kad neko mnogo čita, a postane još nesigurniji.

— To znači da nema unutrašnji kriterijum.

— Da, sve prima, a ništa ne slaže.

— Onda podaci postanu teret.

— Zato je važnije imati unutrašnju osovinu nego puku memoriju.

— Bez toga ti se sve u glavi raspadne.

19. Knjiga kao pravi prijatelj

— Meni je baš lijepa ta ideja da knjiga može da ti bude prijatelj.

— Da, ali pravi prijatelj, ne samo sklanjanje od života.

— Knjiga koja te sabere, a ne da te samo odnese od stvarnosti.

— Zato je važno šta čitaš, kako čitaš i kad ti to dođe u životu.

— Nekad ti jedna prava knjiga legne jače nego sto praznih razgovora.

— I ostane u tebi godinama.

20. Rusija, Balkan, Amerika, Evropa

— Možda je ideal da spojiš rusku naviku čitanja i balkansku živost.

— I možda malo američku praktičnost, jer Amerikanci ipak dosta čitaju, ali često odmah gledaju čemu to služi.

— Da, oni čitaju dosta i publicistiku, biznis, psihologiju, neke korisne stvari, manje sjede nad tekstom iz čistog uživanja nego Rusi.

— A Evropljani su mi šareni, zavisi gdje: negdje ljudi baš čitaju romane i eseje, a negdje više dokumenta, stručne stvari i ono što im treba za posao.

— Znači nije pitanje samo ko čita više, nego i šta čita i zašto čita.

— E to. Jedno je da voliš knjigu, drugo je da voliš informaciju, a treće da umiješ iz svega toga da izvučeš nešto stvarno važno.